Kući u Zemunu u kojoj se pre 225 godina rodio Dimitrije Davidović, pisac Sretenjskog ustava i otac srpske štampe, ne može da se priđe zbog neprijatnog mirisa. Razlog su gomile otpada koje je tu navukao jedan od komšija. Na zajedničkoj terasi u dvorištu zdanja u Davidovićevoj ulici broj 2 on je napravio pravu deponiju.
Spomenik kulture od velikog značaja
Kuća je proglašena spomenikom kulture od velikog značaja i predstavlja skromniju varijantu gradske klasicističke kuće, objasnili su u Zavodu za zaštitu spomenika kulture.
– Raznim prepravkama ranije stambenog prizemlja devastiran je delimično njen prvobitni izgled. Zbog toga je potrebno izvršiti restituciju, a zatim i restauraciju fasada prema posebnom konzervatorskom projektu – ističu u Zavodu. Ova kuća je inače tipična stambena jednospratnica dvotraktnog tipa sa šest prozora prema Glavnoj ulici i tri prema Davidovićevoj, a dograđivanjem je dobila mnogo duže frontove prema obema ulicama.
Osim starih stvari sakupljenih po otpadima, poslednjih mesec dana on je počeo da dovlači čak i sveže kosti i ostatke mesa, koji su se zbog vrućina i stajanja ukvarili. Od toga se neopisiv smrad uvukao u prastare daske od kojih je načinjen pod zajedničke terase koju dele on i još četiri porodice. Taj težak miris oseća se na sve strane.
Deponiju je ovaj komšija napravio i na sredini dvorišta i to na samo nekoliko metara od ulaza u kuhinju jedne zemunske picerije.
Prema rečima njegovih suseda, problem je nepremostiv i traje godinama, ali je kulminirao ovih dana.
– Obraćali smo se svim institucijama za pomoć i gotovo ništa se nije uradilo. Opština je jedne godine očistila deponiju iz dvorišta, ali i oni više neće ništa da učine. Kažu da je to što su uradili trebalo da plati komšija koji skuplja te stvari, a on to nije učinio jer nema novca. Navodno da im je dužan hiljade dinara. Deponiju sa terase niko nije ni pipnuo. Osim opštini i komunalnoj policiji, komšiluk je slao peticije i Centru za socijalni rad, komunalnoj inspekciji… Jedino što su nam u inspekciji rekli jeste da mi sami uklonimo otpad – priča jedna od stanarki kuće u Davidovićevoj.
U komšiluku svi strahuju od potencijalne zaraze, ali i susedove reakcije, pa niko ne sme da se usudi da ukloni deponiju sa terase.
– On živi sam jer su ga pre nekoliko godina napustili i žena i deca. Isključena mu je i struja, prihodi su mu gotovo nikakvi, a i u stan od starih stvari i neprijatnog mirisa jedva da može da uđe. On je uzurpirao i nekadašnju zajedničku prostoriju toaleta i nju takođe nakrcao starim stvarima, među kojima su i neki kanisteri s naftom. Mi smo ga mesecima kumili da to ukloni, ali on se samo smeška i nastavlja po starom. Ne znam više ni kome da se obratimo, niti kako da nateramo komšiju da prestane sa ovim načinom života – kaže komšinica i ističe da svi susedi strepe od leta i vrućina.
Novinar i ustavopisac
Dimitrije Davidović bio je srpski političar i diplomata, ustavopisac, novinar i publicista. Rođen je u Zemunu u oktobru 1789. godine. Karijeru u Srbiji započeo je kao lekar i knežev privatni (porodični) sekretar, nastavio kao knežev državni sekretar, istakao se u Carigradu kao diplomata, da bi svoju delatnost krunisao pisanjem Sretenjskog ustava i stekao položaj popečitelja (ministra) prosvete. Posle pisanja ovog ustava pao je u kneževu nemilost i umro u siromaštvu u Smederevu 1838. godine.
Osnivač je “Novina serbskih” koje su se u početku štampale u Beču (od 1813. do 1821), a potom i u Srbiji (od 1834. do 1835). U februaru 1985. godine Udruženje novinara Srbije i građani Zemuna inicirali su postavljanje informativne table na Davidovićevu kuću.
Izvor : Politika.rs
Potrebno ie samo malo dobre volje da bi se ovaj problem rešio. Jedno traktorce 2-3 fizikalca i komšije da daju prilog prema svojim mogućnostima. ….
Za siledzije bilo koje vrste batina je jedini pravni i medicinski lek.