Povodom Međunarodnog dana starih osoba, 1. oktobra, ministar za rad, boračka i socijalna pitanja Aleksandar Vulin, gradonačelnik Beograda Siniša Mali, predsednik opštine Zemun Dejan Matić i zamenik predsednika Damir Kovačević otvorili su je klub za stare, u Bežanijskoj 2. u Zemunu.
Ovaj klub je 23. po redu u gradu Beogradu, a prvi na teritoriji opštine Zemun.
Otvaranju su prisustvovali pomoćnica gradonačelnika Irena Vujović, članovi Gradskog veća Mirjana Milutinović i Stevo Tatalović, gradska sekretarka za socijalnu zaštitu Nataša Stanisavljević, direktorka Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Beograda Nela Mićović, direktorka Gerontološkog centra Beograd Suzana Mišić, sekretar SO Zemun Marko Janković,članovi Veća opštine Zemun, načelnik Uprave Nataša Đukić i rukovodstvo opštine Zemun.
Predstavljena je izložba fotografija „Stari su drugari” iz ugla mladih fotografa koji su prisustvovali aktivnostima u beogradskim klubovima.
Klub za stare otvoren je, kao što je rečeno, u Bežanijskoj ulici, u broju 2. U pitanju je lokal od 243 kvadratna metra, kojim gazduje JP Poslovni prostor Zemun, a isti je ustupljen, van postupka prikupljanja ponuda, ustanovi Gerontološki centar Beograd- bez plaćanja zakupa (na osnovu čl. 10 vladine Uredbe o uslovima pribavljanja i otuđivanja stvari u javnoj svojini). Ova odluka, dakle, ima uporište u zakonu, ali nam se čini da je, u najmanju ruku, kontroverzna.
Naime, zakupnina na pomenutoj lokaciji iznosi 1080, 00 dinara, bez PDV. Ukoliko ovu cifru pomnožimo sa 243 kvadratna metra, dobijamo impozantnu cifru, na mesečnom nivou, koju JP Poslovni prostor zemun gubi zbog ustupanja ovako atraktivnog lokala (za koji je postojalo nekoliko zainteresovanih privrednih subjekata) gerontološkom centru. Nije sporna potreba formiranja centra za stara lica, ali Poslovni prostor raspolaže adekvatnim prostorijama, na manje atraktivnim lokacijama za koje ne postoji toliko interesovanje, a koje su mogle da budu ustupljene našim starijim sugrađanima za druženje. Čak je, od prihoda od preko četvrt miliona dinara mesečno, koliko bi iznosio komercijalni zakup ovog lokala, delimično mogla da se subvencioniše neka, ili više njih, od aktivnosti koji bi pomenuti centar za stare imao, čime bi se dodatno popravio kvalitet ove vrste socijalne usluge, a JP Poslovni prostor Zemun svrstalo u red socijalno odgovornih kompanija.
Ovako, na našu veliku žalost, ostaje nam polovično urađen posao- sa samo malo agilnijim razmišljanjem moglo se pružiti mnogo više društvu, preduzeću, opštini, korisnicima centra za stare, pa i republičkom budžetu (preko PDV). To bi, svakako, bila lekcija broj 1 u nečemu što bismo nazvali „domaćinsko poslovanje“, omiljene sintagme naših političara i poslovne elite.
Potpuno ste upravu, samo sve je bolje od rugla i Kineza, a upravo je poslednjih godina, predmetni lokal bio pravo ruglo! Cenim da bi umesto penzionera, ovde mogao biti samo još jedan novi lepi kafić za odabrane. Ko normalan može da plati toliku kiriju, osim kafića, naravno za odabrane?!
Inače, na desetine mejlova sam poslala JP Posovni prostor Zemun, sa upitom za kancelariju od 20-tak kvdrata, nikada nisu odgovorili, a u isto vreme gomila lokala zapušteno i prazno. Bolje je i besplatno nekome dati nego ostaviti ruglo ili izdati “peračima”!